Ako ste ikada bili u Kutini, u gradu u kojem država smješta izbjeglice iz raznih zemalja svijeta, mogli ste primijetiti ljude iz različitih zemalja, drugačije vjeroispovijesti, drugačija boje kože i kulture....

Jeste li se ikada zapitali što oni tamo rade? Ne, oni nisu turisti, oni su pobjegli iz svoje zemlje zbog rata ili teškog imovinskog stanja ili nečega sličnog. Najčešće su to izbjeglice iz Pakistana, Afganistana, Kosova pa čak i iz susjednih zemalja Hrvatske.

Putuje se ilegalno, u nekim kamionima u kojima se sakrivaju i putuju preko nekih planina ili čega sličnoga samo da bi izbjegli granicu. To nije jeftino, tako da ponekad samo djeca ili samo jedan član obitelji pobjegne iz svoje zemlje. Najčešće ih uhvate pa ih smjeste u Kutinu, naš azil za izbjeglice. Tamo im daju vodu, hranu i smještaj dok se ne oduči što će biti s njima. Neki dobiju azil, dakle smiju ostati u zemlji, ali veliki broj ljudi pošalju natrag u njihovu domovinu, a nikoga nije briga postoji li opasnost od toga da oni umru zbog rata, imaju li oni dom...

Ovo vam pišem jer želim da shvatite kako bi trebali biti zadovoljni svojim životom: imate toplu kuću, ručak na stolu, mjesto za spavanje, svoj mir i obitelj koja uvijek brine za vas.

Oni to nemaju.